Zamislite sljedeće; dan je izbora. Dođete na svoje biračko mjesto, pokažete osobnu iskaznicu članovima biračkog odbora. Oni na listi glasača krenu tražiti vaše ime, nađu ga, te vam kažu kako je vaše ime već zaokruženo, te da ne možete glasovati.

Upravo to se dogodilo jednoj našoj sugrađanki u Rijeci na ovim lokalnim izborima. Tražeći pravnu zaštitu, na kraju se obratila Ustavnom sudu, koji je jednim nevjerojatnim rješenjem odlučio kako u takvim situacijama građani i građanke Republike Hrvatske nemaju pravo na pravnu zaštitu.¹

Činjenično stanje

Žaliteljica je 16. svibnja 2021. pristupila glasovanju na lokalnim izborima na jednom od biračkih mjesta u Rijeci. Nakon što je dala svoju osobnu iskaznicu na uvid, rečeno joj je kako je već iskoristila svoje biračko pravo i da ne može glasovati. Nakon njenog prosvjeda, jedan od članova biračkog odbora obavio je telefonski poziv, te joj je rekao kako ne može glasovati jer bi tada imali jedan glasački listić viška, te ju je uputio da nazove jedan telefonski broj. Žaliteljica navodi kako joj nije dana mogućnost unošenja primjedbe na zapisnik, te nakon toga podnosi ”prigovor” Županijskom izbornom povjerenstvu, koje istog dana njen prigovor odbija kao neosnovan, navodeći (između ostalog) kako je u telefonskom razgovoru sa predsjednicom navedenog biračkog mjesta utvrđeno kako na rad biračkog odbora nitko od promatrača niti članova biračkog odbora iz
stranačke kvote nije imao primjedbi, te je predsjednica biračkog odbora negirala mogućnost da bi bila počinjena navedena povreda. Županijsko izborno povjerenstvo dalje navodi kako je prigovor navedenog birača neosnovan jer iz sadržaja zapisnika o radu navedenog biračkog odbora proizlazi da na zapisniku nisu unesene primjedbe od članova biračkog odbora niti navedenog birača te se stoga utvrđuje da je postupljeno sukladno čl. 59. st. 1. i 2. Zakona o lokalnim izborima i da je za svakog birača koji je pristupio glasovanju utvrđen identitet i da je provjereno da li su upisani u Izvadak iz popisa birača za dotično biračko mjesto. Stoga je utvrđeno da nije bilo nepravilnosti u radu navedenog biračkog odbora koje bi bitno utjecale ili bi mogle utjecati na rezultate izbora.

Argumentacija Ustavnog suda

Ustavni sud citira članke 128. stavak 2. ² i članak 131. stavak 1. ³ Zakona o lokalnim izborima. ⁴

Na temelju navedenih članaka Ustavni sud zaključuje kako žaliteljica ne spada ni u jednu od zakonom navedenih kategorija podnositelja prigovora pa samim time ni žalbe, to ista nije ovlaštena na podnošenje prigovora zbog nepravilnosti u postupku izbora za članove predstavničkih tijela jedinica i gradonačelnika. Ustavni sud stoga ocjenjuje da je žalbu podnijela neovlaštena osoba, te da je žalba nedopuštena, neovisno o tome što je županijsko izborno povjerenstvo prigovor žaliteljice zbog nepravilnosti u postupku izbora uzeo u razmatranje i o istom
odlučio.

Izdvojena mišljenja i komentar

Dakle, jako tanka većina (sedam sudaca) Ustavnog suda iznimno formalističkom pravnom logikom zaključila je kako građanke i građani Republike Hrvatske nemaju mogućnost pravne zaštite ukoliko smatraju da su im birački odbori na temelju (namjerne ili nenamjerne) greške onemogućili korištenje temeljnog političkog prava – glasovanja na izborima.

Uz rješenje Ustavnog suda priložena su i dva izdvojena mišljenja, od kojih posebno vrijednim smatram izdvojeno mišljenje sudaca Abramovića i Selanca te sutkinje Kušan.⁵ Navedeno izdvojeno mišljenje, ali i osnovna pravna logika ukazuje na nekoliko pitanja koja je nužno adresirati;

1. Glasačko pravo je zaštićeno Ustavom, a onemogućavanje korištenja pravnog lijeka u slučaju kršenja tog prava čini ustavno jamstvo ispraznim.

2. Zabrinjavajuću pravnu prazninu predstavlja činjenica kako ne postoji zakonom propisan put pravne zaštite za građane koji smatraju da im je uskraćeno glasačko pravo. Pravni put je normiran jedino za političke stranke, kandidate, najmanje 100 birača ili najmanje 5% birača jedinice u kojoj se provode izbori. Iz izdvojenog mišljenja saznajemo kako su neki suci naveli kako smatraju da građani kojima je na ovakav način povrijeđeno glasačko pravo mogu podnijetu ustavnu tužbu jedino posredno – ako se organiziraju u skupinu od 100 građana ili 5% ukupnog broja birača u konkretnoj izbornoj jedinici, ili zamolbom nekom od političkih kandidata na izborima. Dakle, ako vam je uskraćeno pravo glasovanja, povlačite za rukav kandidate na izborima ili roku od 30 dana pokušajte skupiti dovoljan broj potpisa drugih birača kako bi uopće došli u situaciju da Ustavni sud odlučuje o uskraćivanju vašeg temeljnog prava.

3. Iako ne postoji zakonski pravni put za zaštitu glasačkog prava pojedinca, pravni put je propisan glavom V Ustavnog zakona o Ustavnom sudu. ⁶ Člankom 62. navedenog zakona propisano je sljedeće;

(1) Svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom, odnosno Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu (u daljnjem tekstu: ustavno pravo).
(2) Ako je zbog povrede ustavnih prava dopušten drugi pravni put, ustavna tužba može se podnijeti tek nakon što je taj pravni put iscrpljen.
(3) U stvarima u kojima je dopušten upravni spor, odnosno revizija u parničnom ili izvanparničnom postupku, pravni put je iscrpljen nakon što je odlučeno i o tim pravnim sredstvima.

Kako zakonom nije propisan put pravne zaštite kod lišavanja građana njegova glasačkog prava, stavkom 2. Članka 62. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu omogućeno je izravno podnošenje ustavne tužbe Ustavnom sudu. ⁷ Većina sudaca Ustavnog suda ovo je odlučila ignorirati.

Pravni formalizam zabrinjavajuća je pojava na svim razinama odlučivanja u pravnom poretku Republike Hrvatske; od javnopravnih tijela do sudova. Posebno je zabrinjavajuće kada se na ovakav način očituje na Ustavnom sudu, koji je zadnja domaća instanca zaštite temeljnih ljudskih prava. Ovdje posebno zabrinjava to što u ovom predmetu nije riječ o isključivo pravnom formalizmu, već i ignoriranju Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu propisane mogućnosti podnošenja izravne ustavne tužbe ako ne postoji drugi pravni put zaštite. Pravna praznina koju je u izbornim zakonima ostavio zakonodavac može i mora se riješiti na temelju odredbe članka 62. Ustavnog zakona o ustavnom sudu, jer alternativa koju predstavlja ovo rješenje Ustavnog suda je – nevjerojatna.

Opće upravno pravo glasačko pravo lokalni izbori Ustavni sud

1. Vidi ovdje.
2. U postupku kandidiranja ili u postupku izbora za izvršno tijelo jedinice prigovor mogu podnijeti političke stranke, kandidati, najmanje 100 birača ili najmanje 5% birača jedinice u kojoj se provode izbori.
3. Protiv rješenja nadležnog izbornog povjerenstva podnositelj prigovora ima pravo podnijeti žalbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske.
4. NN 144/12, 121/16, 98/19, 42/20, 37/21.
5. Drugo izdvojeno mišljenje potpisuje sudac Arlović.
6. NN 99/99, 29/02, 49/02.
7. U izdvojenom mišljenju se posebno naglašava kako je u starom Zakonu o upravnim sporovima postojala odredba članka 66. kojom je u slučaju povrede Ustavom zajamčenog prava i slobode čovjeka i građanina bila propisana mogućnost podnošenja tužbe Upravnom sudu ukoliko nije bila propisana mogućnost drugog pravnog lijeka. Kako je u novom ZUS-u ta odredba brisana, danas je jedino moguće podnijeti tužbu Ustavnom sudu temeljem članka 62. Ustavnog zakona o ustavnom sudu. Dakle, brisanje određene zakonske odredbe ne lišava građane mogućnosti podnošenja pravnog lijeka omogućene Ustavnim zakonom.