Izmakla korist protiv ”gubitka prilike” – kako će presuda SEU-a u predmetu C-547/22 utjecati na naknadu štete u javnoj nabavi

U zadnje vrijeme ne nedostaje zanimljivih mišljenja nezavisnih odvjetnika pa ni presuda SEU-a iznimno važnih za javnu nabavu. Jednu takvu presudu smo dobili i jučer [efn_note] Dostupna ovdje. [/efn_note] Riječ je o nastavku dugogodišnjeg slovačkog postupka javne nabave iz 2013. – u kojem se nabavljala izgradnja 16 nogometnih stadiona. Zanimljivost ovog postupka je da je SEU donio dvije presude zbog pitanja koja su se tu pojavila – prvu 2017. [efn_note] Dostupna ovdje. [/efn_note] i drugu ovu jučer.

Ponuditelj Ingsteel je sudjelovao u predmetnom postupku nabave iz kojega je isključen. Postupak je završio na SEU te je na temelju gore citirane presude iz 2017. poništena odluka o njegovu isključenju. Budući da je taj postupak u međuvremenu zaključen sklapanjem okvirnog sporazuma s jedinim preostalim ponuditeljem zbog isključenja tog udruženja, Ingsteel je podnio tužbu za naknadu štete pred sudom koji je uputio zahtjev (Općinski sud Bratislava II, Slovačka) zbog navodno pretrpljene štete prouzročene nezakonitim odlukama iz predmetnog postupka javne nabave.

Sud koji je uputio zahtjev, s obzirom na argumentaciju stranaka iz glavnog postupka, postavlja upit o usklađenosti članka 17. slovačkog Zakona br. 514/2003 s Direktivom 89/665. Navodi da je tužitelj iz glavnog postupka tijekom postupka pred tim sudom zahtijevao naknadu štete na temelju gubitka prilike time što je upotrijebio pojam „izmakla korist”, pri čemu je taj pojam najbliži pravu na naknadu štete zbog gubitka prilike na koju se pozivao. Naime, slovačko pravo ne razlikuje različite vrste šteta koje se nadoknađuju, tako da gubitak prilike ulazi u kategoriju izmakle koristi. Ingsteel dodaje da, s obzirom na dugotrajnu i ustaljenu praksu SEU-a, u slučaju nezakonitog isključenja ponuditelja iz postupka javne nabave, on ima pravo zahtijevati naknadu štete koju je pretrpio zbog gubitka prilike, koja se ne može izjednačiti s izmaklom koristi te koja ne zahtijeva tako visok stupanj vjerojatnosti stjecanja imovinske koristi. Riječ je o naknadi štete zbog gubitka prilike ostvarivanja dobiti, a ne o naknadi štete zbog same dobiti.

Dakle, glavno pitanje ovdje je mogućnost/dopuštenost odvajanja i razlikovanja dva oblika naknade štete;

  • izmakle koristi – standardnog oblika prouzročene štete koja je u hrvatskom pravu javne nabave praktički nepostojeća i koja zahtijeva vrlo visok prag izvjesnosti i vrlo visoku izvjesnost dokazivanja pred sudom, i
  • gubitka prilike (loss of opportunity) – ”niže” razine štete koja posljedično mora imati i niži dokazni prag, ali i niže iznose nadoknađene štete

Navedeno prepoznaje i SEU, koji navodi kako je nužno objasniti treba li članak 2. stavak 1. točku c) pravozaštitne Direktive tumačiti na način da osobe koje su pretrpjele štetu zbog povrede prava Unije u području javne nabave i koje, stoga, imaju pravo na naknadu štete uključuju, ne samo osobe koje su pretrpjele štetu zbog toga što nisu dobile ugovor o javnoj nabavi, to jest zbog izmakle koristi, nego i osobe koje su pretrpjele štetu povezanu s gubitkom prilike da sudjeluju u postupku javne nabave i ostvare korist na temelju takvog sudjelovanja.

Nekoliko važnih stavova SEU-a;

  • članak 2. stavak 1. pravozaštitne Direktive je vrlo široko formuliran – i može se odnositi na bilo koju vrstu štete – uključujući i štetu zbog gubitka prilike
  • cilj pravozaštitne Direktive, da se iz njezina područja primjene ne isključi nijedna vrsta štete, ide u prilog širokom tumačenju članka 2. stavka 1. te Direktive
  • potpuno isključivanje postojanja gubitka prilike za sudjelovanje u postupku javne nabave radi dobivanja ugovora o javnoj nabavi, u smislu nadoknadive štete, ne može se dopustiti u slučaju povrede prava Unije, s obzirom na to da bi, osobito u kontekstu ekonomskih ili trgovačkih sporova, takvo potpuno isključivanje postojanja gubitka prilike za sudjelovanje zapravo onemogućilo naknadu štete

SEU zaključuje kako članak 2. stavak 1. točku c) pravozaštitne Direktive;

  • treba tumačiti na način da naknada štete osobama koje su štetu pretrpjele zbog povrede prava Unije u području javne nabave, koju mogu zahtijevati na temelju te odredbe, obuhvaća štetu pretrpljenu zbog gubitka prilike, i
  • treba tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis ili praksa koji načelno isključuju mogućnost da se ponuditelja koji je iz postupka javne nabave isključen zbog nezakonite odluke javnog naručitelja da se ponuditelju nadoknadi šteta pretrpljena zbog gubitka prilike za sudjelovanje u tom postupku radi dobivanja predmetnog ugovora o javnoj nabavi.

I na kraju se postavlja pitanje – koje su praktične posljedice ovakve presude? Evo ih nekoliko koje prve padaju napamet;

  • Uvodi se obveza priznanja ”nove” vrste naknade štete širom EU – ”gubitak prilike”, koja se odnosi isključivo na ponuditelje koji su bili isključeni iz postupka javne nabave, i to u situacijama u kojima je ugovor o javnoj nabavi već izvršen do trenutka u kojem su dokazali svoje nezakonito isključenje. Iako bi iznosi naknade štete zbog gubitka prilike trebali biti manji od izmakle koristi – njihova velika prednost je što traže nižu razinu izvjesnosti kod dokazivanja od izmakle koristi.
  • Biti će nužno uspostaviti sudsku praksu o kriterijima dokazivanja štete zbog gubitka prilike, ali čini mi se da će ovdje biti dovoljon dokazati samo postojanje vjerojatnosti dobivanja ugovora – ne i izvjesnosti.
  • Također, biti će nužno uspostaviti kriterije određivanja iznosa naknade ovakve štete.
  • Kod nas presuda o naknadi štete iz postupaka javne nabave ima iznimno malo, a naknada štete se uglavnom svodi na troškove sudjelovanja tužitelja u javnonabavnom postupku. Ova presuda SEU-a bi mogla utjecati na povećanje tužbenih zahtjeva i na njihovu lakšu dokazivost. I što je također važno napomenuti – iznosi dosuđene štete zbog gubitka prilike morali bi biti značajno veći od dosuđenih troškova sudjelovanja u postupku.
  • U našem kontekstu, i ova presuda SEU-a bi mogla biti poticaj da se u naš pravni sustav uvede opći odgodni učinak tužbe u postupcima javne nabave. Upravnih tužbi je malo i sve ih je manje, a Visoki upravni sud zaista brzo rješava sporove – pa bi odgodni učinak tužbe prevenirao potencijalnu štetu zbog izvršenja ugovora ukoliko se u upravnom sporu dokaže nezakonito postupanje naručitelja.

Uncategorized

Leave a comment