Ne treba nam nekoliko Zakona o javnoj nabavi

 

Svaki pravni pravni sustav mora pomiriti nekoliko teško pomirljivih svojstava – mora biti jednostavan a opet predvidjeti velik broj situacija koje se mogu dogoditi u praksi, norme moraju biti jasne a opet urediti iznimno kompleksne pravne odnose. Možda nigdje ta dvojnost nije toliko naglašena kao u pravu javne nabave – dijelu upravnog prava koji uređuje jedne od najkompleksnijih odnosa tijela javnog i privatnog prava.

Već dugi niz godina postupci javne nabave u Republici Hrvatskoj uređeni su jednim i temeljnim Zakonom o javnoj nabavi (ZJN), sa nizom pravilnika koji dodatno uređuju određena tehnička pitanja. I, u većoj ili manjoj mjeri, ovaj sustav normativno funkcionira. Kažem ”u većoj ili manjoj mjeri” zato što naravno uvijek imate duboko upitne (uspješne ili neuspješne) pokušaje da se u nekim nabavama isključi primjena ZJN-a.

Tako smo 2014. dobili Zakon o saniranju posljedica katastrofe na području Vukovarsko-srijemske županije [efn_note] Vidi ovdje.[/efn_note] kojim se iz nabave do vrijednosti EU pragova (danas je to oko 5.5 milijuna eura )za potrebe Gunje i okolice isključuje primjena ZJN-a.

Sljedeće prirodne katastrofe dolaze 2020. – zagrebački i petrinjski potres. Kroz više probnih balona i iteracija samog zakona dolazimo do Zakona o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije [efn_note]Vidi ovdje. [/efn_note], koji ”usavršuje” formulu iz obnove Gunje, te opet ukida primjenu ZJN-a za nabavu radova u obnovi do EU pragova, ali na malo drugačiji način – propisuje obvezu donošenja pravilnika za nabavu ispod EU pragova.[efn_note] Vidi ovdje.[/efn_note]

Oba rješenja su duboko problematična. Prije svega – žrtvuju transparentnost upitnoj učinkovitosti. Stvaraju nepotrebni pravni paralelizam, a drugi zakon čak i propisuje uređenje postupka sui generis potresne nabave – pravilnikom, što ovako važan postupak lišava uobičajene saborske provjere i procedure.

 Nažalost, neke od ideja predstavljene u ova dva zakona traže svoje mjesto i u nekim budućim prijedlozima zakonodavnih izmjena. Hrvatska udruga poslodavaca (HUP) u rujnu 2024. objavljuje ”Pozicije HUP-a za jačanje gospodarstva od 2024. do 2028. godine – Moderna Hrvatska snažnih tvrtki, jakog gospodarstva, zadovoljnih zaposlenika i visokog standarda” (Pozicije) [efn_note] Dostupne ovdje.[/efn_note]. U dijelu Pozicija koje se odnose na sektor graditeljstva ima izvrsnih ideja koje treba podržati;

 

  • suzbijanje nelojalne subvencionirane konkurencije izvođača radova iz trećih zemalja u javnoj nabavi radova,
  • učinkovita kontrola isplate plaća ugovorenih Kolektivnim ugovorom za graditeljstvo i niz drugih društveno odgovornih mjera s cijem poboljšanja statusa radnika

 

Ipak, jedan prijedlog je problematičan – donošenje posebnog zakona o nabavi građevinskih radova do visine EU pragova.

Takvo rješenje već postoji u Zakonu o protupotresnoj obnovi, i sada se nešto slično predlaže za sve nabave građevinskih radova, a ne samo one vezane za obnovu od potresa iz 2020.

Ovaj prijedlog, kada bi bio prihvaćen, značio bi prestanak primjene ZJN-a za sve radove vrijednosti do pet i pol milijuna eura (sadašnji javnonabavni prag je 66 tisuća eura), te zamjena postupaka javne nabave jednostavnijim, manje transparentnim sui generis postupkom upitne transparentnosti i upitne pravne zaštite. Ovo je posebno važno budući da je dizanje žalbenih naknada jako ugrozilo pravnu zaštitu i u postupcima javne nabave, možemo zamisliti kako bi to tek izgledalo u nekakvom posebnom građevinskom javnonabavnom postupku.

Svako javnonabavno tržište ima svoje posebnosti, ali sve one se mogu adresirati kroz odredbe ZJN-a. Ništa u nabavi radova ne ukazuje na potrebu preferencijalnog tretmana, pogotovo kada bi prihvaćanje takvih ideja moglo imali snažne negativne posljedice na cijeli sustav javne nabave, a posebno na trasparentnost u potrošnji javnih sredstava.

Kako javnonabavni ”prečaci” nisu dobro rješenje, pokazuje nam i nedavni portugalski primjer. U novom izvješću portugalskog Revizijskog suda utvrđeno je da je čak 87% od 1632 analiziranih javnih nabava provedeno bez tržišnog natjecanja. Glavni razlog? Portugalsko ”pojednostavljenje” postupaka javne nabave provedeno 2021. kako bi se ”olakšala i ubrzala” potrošnja sredstva iz EU Mehanizma za oporavak i otpornost.

 

 

Uncategorized

Leave a comment