U zadnje vrijeme se u medijima sve više problematizira provođenje javne nabave usluga stručnog nadzora gradnje. Kao glavni problemi se ističu neadekvatne procijenjene vrijednosti nabave, neuobičajeno niske cijene nekih ponuda, preveliko oslanjanje naručitelja na cijenu pri ocjeni ponuda, ali i nešto što nam svima mora biti od iznimne važnosti – kvaliteta isporučene usluge. Ova tema je bila iznimno važna i prije, ali nažalost postaje posebno važna nakon nedavnog tragičnog urušavanja nadstrešnice kolodvora u Novom Sadu. Sad, nemam nikakav problem sa time da najjeftiniji ponuditelj potpiše ugovor – pod uvjetom da kvalitetno obavi posao. Ali – ako ima imalo istine u tvrdnjama da neki od takvih ponuditelja (ugovaratelja) posao ne obavljaju sukladno pravilima struke – imamo ozbiljan problem.

Ovom pitanju se posvećuje dosta vremena i na stručnim konferencijama, posebno u zadnjih nekoliko godina. I čini mi se da svi prijedlozi za poboljšanje percipiranih problema padaju na leđa naručitelja. Naime – ”naručitelji su krivi jer loše procjenjuju vrijednost nabave, previše se oslanjaju na cijenu a ne kvalitetu kao kriterij, te loše nadziru izvršenje usluge”.

Ali, problem je u tome što nisam siguran kako su naručitelji uopće odgovorni. Ako zaista postoji osnovana sumnja da se u nekim slučajevima usluge stručnog nadzora gradnje obavljaju loše – Hrvatska komora inženjera građevinarstva (HKIG) je najpozvanija rješavati taj problem, te ima na raspolaganju i najviše alata da bude uspješna.

Prije svega, u članku 9. stavku 2. Statuta HGIK kao jedna od glavnih zadaća HGIK je propisana obveza razvijanja strukovne etike, dok su člancima 53., 54. i 55. propisani sastav i nadležnost stegovnih tijela, kao i načelne odredbe o pokretanju stegovnog postupka i njegovim eventualnim posljedicama.

S druge strane, Kodeksom strukovne etike članova HKIG propisuju se načini na koje članovi HGIK podupiru i unapreduju stručnost, integritet, čast i ugled profesije, te kakav odnos moraju njegovati sa naručiteljima njihovih usluga.

Ovdje je posebno važan i Zakon o komori arhitekata i komorama inženjera u graditeljstvu i prostornom uređenju, kojim je uređen iznimno važan institut stručnog nadzora. Naime, sukladno članku 41. Zakona HKIG ima ovlasti;

• pregledati dokumentaciju koja omogućuje uvid u poslovanje stranke za potrebe stručnog nadzora
• uzimati izjave od odgovornih i drugih osoba radi pribavljanja dokaza o činjenicama koje se ne mogu izravno utvrditi
• zatražiti pisanim putem točne i potpune podatke i dokumentaciju potrebnu za provođenje stručnog nadzora
• obavljati i druge radnje u svrhu provedbe stručnog nadzora.

Ukoliko utvrdi nepravilnosti, sukladno članku 42. Zakona HKIG mora;

• dati potrebne upute za otklanjanje utvrđenih nepravilnosti i ako se uočene nepravilnosti ponove, poduzeti druge mjere propisane propisima iz područja prostornog uređenja i gradnje
• obavijestiti nadležno tijelo ako su tijekom stručnog nadzora nad radom člana Komore uočene nepravilnosti u vezi s kojima nije ovlaštena postupati
• poduzeti druge potrebne radnje te provesti postupke u skladu s ovim Zakonom i drugim općim aktima Komore.

Člankom 45. Zakona propisuju se teže i lakše povrede dužnosti i ugleda inženjera – teža povreda je svako narušavanje dužnosti i ugleda inženjera i povreda načela i pravila utvrđenih statutom i Kodeksom strukovne etike, koje ima teže značenje s obzirom na važnost ugroženog dobra, prirodu povrijeđene dužnosti, visinu materijalne štete ili druge posljedice te s obzirom na okolnosti pod kojima je radnja izvršena ili propuštena. Lakša povreda je narušavanje dužnosti i ugleda i povreda Kodeksa strukovne etike manjeg značenja te druge povrede dužnosti propisane propisima iz područja prostornog uređenja i gradnje koje su manjeg značenja.

Člankom 46. se propisuje kako se za teže povrede dužnosti i ugleda inženjera može članu HKIG statutom HKIG odrediti kao stegovna mjera:

• ukor
• novčana kazna u iznosu od 5000,00 do 50.000,00 kuna
• zabrana obavljanja poslova u trajanju od jednog mjeseca do tri godine
• prestanak članstva u HKIG ili
• brisanje iz evidencije.

Za lakše povrede dužnosti i ugleda ainženjera može se članu HKIG statutom HKIG odrediti kao stegovna mjera:

• opomena ili
• novčana kazna u iznosu od 500,00 do 5000,00 kuna.

Dakle, HKIG protiv svojih članova koji izvršavaju javnonabavne ugovore stručnog nadzora gradnje može provoditi i stegovne postupke i stručne nadzore. Uz to, kao i širok krug drugih fizičkih i pravnih osoba može tražiti provođenje upravnog nadzora nad izvršenjem ugovora o javnoj nabavi od Ministarstva gospodarstva.

Sve ove ovlasti su posebno važne jer ako se propust dokaže – postoji osnova za utvrđivanje teškog profesionalnog propusta na strani tih konkretnih gospodarskih subjekata – što je (fakultativni) razlog za isključenje iz postupaka javne nabave – te im tada prijeti višegodišnja zabrana sudjelovanja u javnonabavnim postupcima. Nažalost, ovo je fakultativni razlog isključenja i moguće ga je koristiti jedino ako ga naručitelj izričito navede u dokumentaciji o nabavi (DON), i tu eventualno možemo govoriti o odgovornosti naručitelja ukoliko izbjegava koristiti ovaj razlog isključenja. Ipak čini mi se da ga naručitelji koriste sve više, a i krajnje je vrijeme da zakonodavac izmjenama ZJN-a sve fakultativne razloge isključenja proglasi – obveznima.

U kontekstu svega navedenog, nekoliko važnih pitanja za HKIG;

• koliko stegovnih postupaka provode na godišnjoj razini, i
• koliko stručnih nadzora provode na godišnjoj razini.

I, možda i najvažnije pitanje – koliko ljudi je u proteklih 10, 20 ili 30 godina ostalo bez ”žiga”?

Od najvećeg javnog interesa je da se utvrdi ima li zaista problema u izvršenju javnonabavnih ugovora stručnih nadzora gradnje. Mislim da je HKIG u najboljem položaju da navedeno zaista i utvrdi, te da eventualne problematične članove zaista i kazni. Takvo postupanje HKIG može imati daljnje javnonabavne posljedice za određene gospodarske subjekte, čime bi se vjerujem riješio velik broj problema koji se ističu i javnosti kada se govori o javnoj nabavi tih građevinskih usluga. Nažalost, očito velikom problemu se pristupa traženjem odgovornosti na strani naručitelja ili manjkavog javnonabavnog zakona, za što zaista nisam siguran je li točno i je li uopće riječ o pravom pristupu.

Uncategorized