Žalbe nisu problem, ali ograničavanje prava na žalbu je (rad iz EPPPL-a u otvorenom pristupu)
O problemima sužavanja prava na žalbu u javnoj nabavi pisao sam dosta;
https://www.iusinfo.hr/aktualno/kolumne/tko-nadzire-javnu-nabavu-61000
https://www.iusinfo.hr/aktualno/kolumne/prijedlozi-za-manje-korupcije-u-javnoj-nabavi-61951
https://www.index.hr/vijesti/clanak/kako-do-manje-korupcije-u-javnoj-nabavi/2616752.aspx
https://upravnopravodotblog.wordpress.com/2020/12/13/jednostavna-nabava-postoji-li-pravni-lijek/
Bez žalbi nema uređenog sustava javne nabave.
Svima nam je jasno da općenito nijedan pravni sustav ne može funkcionirati bez nadzora. Naravno – taj nadzor mora biti stvaran, a ne samo forma na papiru koju nitko ne koristi ili zbog straha od posljedica za buduće poslovanje, ili zbog nedostupnosti zbog prevelikih troškova.
Ako se žalitelje etiketira kao troublemakere, i ako postoji sustavni napor otežavanja korištenja pravnih lijekova (Zakon o obnovi, dizanje žalbenih naknada), teško je govoriti o učinkovitoj i dostupnoj pravnoj zaštiti, a onda je naravno i teško govoriti o nadzoru zakonitosti postupaka javne nabave.
Mislim da, kako sada stvari stoje, naš sustav pravne zaštite nije u skladu sa pravozaštitnom Direktivom 2007/66. Svako buduće otežavanje korištenja pravnih lijekova dodatno će produbljivati taj nesklad.
Prošle godine sam o tome napisao članak za European Procurement and Public Private Partnership Law Review. Jako sam sretan i zahvalan izdavaču što su pristali članak prebaciti u open access, te je sada dostupan svima neovisno imaju li pretplatu na EPPPL ili ne.
Članak je dostupan na sljedećem linku;