1.Uvod

Europska unija (EU) zadnjih nekoliko desetljeća pokušava stvoriti zajedničko tržište za usluge elektroničkih komunikacija, čiji je važan dio i roaming. Glavni alat u ostvarenju tog cilja bilo je nekoliko regulatornih okvira kojima su osnivani kvaziregulatori elektroničkih komunikacija na europskoj razini (ERG, BEREC), državama članicama je propisana obveza uspostavljanja nacionalnih regulatornih agencija za elektroničke komunikacije, ali i niz pravila namijenjenih razbijanju dotadašnjih nacionalnih monopola i omogućavanju prekograničnog pružanja usluga. Nažalost, navedene mjere nisu u  potpunosti uspjele, budući da još uvijek postoje određene prepreke uspustavljanju zajedničkog tržišta, koje će se pokušati ispraviti novim regulatornim okvirima.

Tijela EU su posebno bila neuspješna u ukidanju roaminga unutar EU, te su državljani zemalja članica, sve do ljeta 2017., plaćali značajne naknade kada bi koristili mobilne usluge svog domaćeg operatera u drugim državama članicama. Jedan od glavnih razloga tako sporog i neuspješnog ukidanja roaminga bio je i otpor država članica, pogotovo država s juga EU, čiji su operateri zbog turizma unutar EU  proporcionalno puno više zarađivali na roamingu.

Ključan iskorak napokon je učinjen 2015., usvajanjem Uredbe 2015/2120, kojom je propisana zabrana naplaćivanja maloprodajnog roaminga od 15. lipnja 2017., uz određene iznimke i zaštitne mjere kojima je svrha zaštiti operatere od potencijalnih zlouporaba;

• Operatori imaju pravo koristiti fair-use politiku pružanja usluga ako primjete zlouporabu besplatnog i neograničenog roaminga unutar EU od strane njihova korisnika,
• Uspostavlja se sustav iznimnih i privremenih derogacija od besplatnog roaminga za operatore koji nacionalnoj regulatornoj agenciji dokažu da im pružanje besplatnog roaminga uzrokuje gubitke, odnosno da ga ne mogu ružati bez gubitaka.

Sukladno obvezama iz navedene Uredbe, Europska komisija (EK) prošli petak (29. studenog 2019.) objavila je Izvješće o pregledu roaming tržišta (Izvješće, u privitku na kraju posta) koje je potrebno čitati zajedno sa istovremeno objavljenim i značajno detaljnijim  Radnim dokumentom (Staff Working Document, isto u privitku na kraju posta).

Oba dokumenta su vrlo zanimljivo štivo, te se u njima iznose važni zaključci i za maloprodajno i veleprodajno roaming tržište. Naime, roaming omogućuje krajnjem korisniku mobilnog operatora iz jedne države članice pristup mobilnim uslugama koristeći mrežu mobilnog operatora u drugoj državi članici. Mobilni operator iz države iz koje je i krajnji korisnik omogućuje da mobilni uređaj krajnjeg korisnika ima pristup mobilnoj mreži i kada se nalazi u drugoj državi članici, koristeći isti mobilni broj. Stoga, mobilni operater koji želi krajnjem korisniku pružati usluge roaminga (maloprodajni roaming) mora te iste usluge kupiti od mobilnog operatora koji se nalazi u državi članici koju krajnji korisnik posjećuje (veleprodajni roaming). Zato, zbog važnosti i maloprodajnog i veleprodajnog roaminga, Izvješće analizira oba.

2.Maloprodajni roaming

Ovo su neki od važnijih zaključaka o maloprodajnom roamingu iz Izvješća:

• Dogodilo se iznimno veliko i brzo povećanje korištenja roaming usluga unutar EU

Zbog nedovoljno uspješnih ranijih Roaming Uredbi, velika većina građana EU je vrlo malo koristila roaming kada je putovala unutar EU. Stupanje na snagu Roaming Uredbe iz 2015. popratilo je i do 12 puta veće korištenje mobilnih podatkovnih usluga, te do 3 puta veće korištenje mobilnih poziva. Također, cijene roaminga su se ujednačile širom država članica, i predviđa se njihovo daljnje ujednačavanje

• Struktura cijena usluga mobilnih elektroničkih komuinacija u državama članicama ostala je uglavnim neizmijenjena

Unatoč najavama nekih operatora, ukidanje roaminga nije nikako značajno utjecalo na cijene na  maloprodajnim tržištima u državama članicama.

• Kvaliteta mobilnih usluga u roamingu

 Roaming Uredbom se zahtijeva da kvaliteta mobilnih usluga u romingu bude jednako kvalitetna toj istoj uslugi na domaćoj mreži, sve dok je takve usluge moguće pružiti na mreži u roamingu. Iako nema konkretnih dolaza da korisnici u roamingu dobivaju niže brzine mobilnog interneta od domaćih korisnika, BEREC navodi kako postoji nedostatak transparentnosti kod nekih operatora o brzinama mobilnog interneta koje omogućavaju roaming korisnicima na njhovim mrežama.

• Fair-use politika se pokazala uspješnom kod rješavanja individualnih zloraba

Najpopularlnija Fair-use mjera je stavljanje limita na flat rate mobilne pakete, nakon prelaska određenog broja gigabajta prometa. Ipak, količina krajnjih korisnika koji zlorabe besplatni roaming je vrlo mala, svega 0,6% je dobilo upozorenje da su prešli limit, dok je samo polovici od tog iznosa naplaćena mala naknada za roaming kada si taj limit i prešli.

• Derogacija kao mehanizam zaštite operatore se pokazao uspješnim

Derogacije kao mehanizam zaštite operatera smiju se dodijeliti jedino ako operator pružanjem roaming usluga ne može povratiti svoje troškove koji nastaju pružanjem te usluge. Derogacije su se dodjeljivale vrlo ograničeno, jedino u zemljama poptu Estonije, Litve, Poljske i Finske, u kojima je cijena podatkovnog prometa vrlo niska, koje imaju veliku roaming neravnotežu (njihovi operatori su uglavnom kupci veleprodajnih roaming usluga) i nizak prihod po korisniku. Čak i u tim zemljama, derogacije u obliku dozvole za naplaćivanje male roaming naknade su se odobravala na reazdoblja od samo po godinu dana.

• Zadovoljstvo krajnjih korisnika je visoko

Prema izvješću Eurobarometra, čako 81% putnika je bilo upoznato sa ukidanjem roaminga unutar EU, a 69% svih građana EU je vjerovalo kako će ukidanje roaminga koristiti njima ili nekom njima poznatom.

3.Veleprodajni roaming

• Cijene veleprodajnog roaminga su značajno pale

Početkom 2017., prije stupanja na snagu Roaming Uredbe, prosječna veleprodajna cijena jednog GB mobilnog interneta u roamingu bila je 8,22 EUR, dok je početkom 2019. bila 1,78 EUR. Također, prosječna veleprodajna cijena glasovnih poziva bila je 2.90 centa po minuti početkom 2017., dok je početkom 2019. .bila 1,97 centa po minuti.

• Operateri prodavatelji su profitirali od povećane potražnje roaming usluga

Kao što je već bilo napomenuto, u kontekstu roaminga operateri se mogu podijeliti na prodavatelje i kupce roaming usluga. Prodavatelji, iz tipično turističkih država članica su pokrili gubitak prihoda koji je uslijedio zbog snižavanja cijena roaming usluga kroz povećanu potražnju za tim istim uslugama.

• Troškovi pružanja roaming usluga su pokriveni

Ograničenja cijena veleprodajnih roaming usluga postavljena Roaming Uredbom, sukladno istraživanju naručenom od Komisije, ipak su omogućila pokrivanje troškova pružanja tih usluga mobilnim operaterima.

4.Zaključak

Plaćanje visokih roaming cijena unutar EU dugo vremena bio je značajan neuspjeh regulatornih okvira za elektroničke komunikacije EU. Roaming Uredbama su se postupovno cijene roaming ograničavale i smanjivale, da bi napokon u ljeto 2017. bile i izjednačile sa cijenama domaćih usluga. Novu Uredbu i rezultate koje je polučila, Komisija smatra jednim od 20 najvećih postignuća Junckerove Komisije. Iako ta tvrdnja može zvučati dramatično, njena istinitost nije upitna. Ukidanje visokih naknada nije samo utjecalo na liberalizaciju tržišta elekotrničkih komunikacija, već i na slobodu komuniciranja građana EU, koja je bila sputana nesrazmjerno visokim naknadama, te je promijenila način korištenja mobilnih uređaja na putu unutar EU. To se najbolje vidi navedenim grafovima, koji pokazuju velik porast u korištenju roaming poziva i mobilnih podataka;

Ipak, nije sve idealno. Glavni problem je netransparentno postupanje nekih operatera kod objave kvalitete svojih roaming usluga; tako se ne može uvijek utvrditi hoće lu, na primjer, brzi mobilnog interneta za roaming korisnike biti jednaka kao i za domaće korisnike.

https://ec.europa.eu/digital-single-market/en

Elektroničke komunikacije Mrežne industrije Elektroničke komunikacije eu Europska komisija roaming