Javna nabava-leglo korupcije. Zaključak koji se nameće prateći svako medijsko (portali, novine, TV) praćenje tematike. I naravno, korupcija se uvijek prikazuje jednostrano, javna korupcija (korupcija na strani naručitelja) se neusporedivo više naglašava od privatne korupcije (korupcija na strani gospodarskih subjekata). Rijetko će se primjetiti priznavanje činjenice da je koruptivna djelatnost u najmanju ruku jednako raširena i kod gospodarskih subjekata, ili kroz sklapanje zabranjenih sporazuma ili kroz pokušaje utjecanja na odgovorne osobe koje za naručitelja vode postupak javne nabave.

Naivno bi bilo misliti da je hrvatski javnonabavni sustav savršen, kao što bi bilo naivno isto misliti za sustav bilo koje države članice Europske unije (EU). Ipak, možda situacija nije tako crna. Silvia Ioana Fierăscu (istraživački suradnik, Znanstveni laboratorij za “Big Data”, Zapadno Sveučilište iz Timișoare, Rumunjska), trenutno provodi vrlo zanimljivo istraživanje, čije je preliminarne rezultate objavila na svojoj web stranici. Naime, Fierăscu istražuje “State Capture” u postupcima javne nabave u svim državama članicama EU.

“State Capture” kao pojam najlakše je prevesti u javnu korupciju, odnosno koruptivno djelovanje naručitelja ili njihovih hijerarhijskih viših nalogodavaca kroz postupke javne nabave.

Riječ je o obliku institucionalizirane korupcije na visokoj razini. U tako “zarobljenom” sustavu značajan dio državne funkcije služi interesima uske skupine pojedinaca, nasuprot služenju javnom dobru. Javna nabava je možda najosjetljiviji postupak za “State Capture”. Zemlje svijeta troše između 5% i 40% BDP-a na postupke javne nabave. Kada ti ugovori imaju visok rizik od korupcije, velike količine javnog novca se troše na netransparentan način. Postupci nabave s visokim rizikom korupcije donose znatnu neizvjesnost, neučinkovitost. Da bi ih se ograničilo, organizacije i donositelji politika moraju biti u stanju razumjeti njihove izvore, posljedice i potencijalni utjecaj.

Dakle, sukladno navedenom opisu projekta, ovi preliminarni rezultati istraživanja se bave upravo glavnim pitanjem javne nabave u Republici Hrvatskoj-javnom korupcijom.

Kako je Fierăscu došla do rezultata? Pa istražila je preko dva milijuna javnonabavnih ugovora u svih 28 država članica EU, koji su sklopljeni u zadnjih 10 godina. Dakle, reprezentativan uzorak. Svakom ugovoru je dodijelila faktor korupcijskog rizika na temelju određenih korupcijskih indikatora sukladno metodi koju su razvili Fazekas i Kocsis u svom članku iz 2015., koji prilažem na kraju posta.

Pogledajmo što nam govore rezultati za Republiku Hrvatsku. Naglašavam da je Fierăscu za Republiku Hrvatsku analizirala 8809 ugovora, u razdoblju od 2014. do 2018.;

Što nam podaci govore? Od pet godina koje su bile obuhvaćene analizom, jedino u 2016. primjećujemo nagli skok u javnokorupcijskim indikatorima. U sljedeće dvije godine bilježimo dramatičan pad. Također, rizik od javne korupcije za 2014. i 2015. bio je niži od većine država članica EU. Na kraju posta je priložen link na istraživanje, preporučam pogledati izvješća i za druge države članice.

Naravno, ovo je samo jedno istraživanje koje ne daje definitivne zaključke o stanju javne korupcije u javnoj nabavi u Republici Hrvatskoj. Ipak, mislim da je dobar doprinos ako se odlučimo koncentrirati na podatke, a ne na osobne dojmove.

Istraživanje;

https://sites.google.com/e-uvt.ro/silviafierascu/research/state-capture-country-profiles?authuser=0

Nekategorizirano Javna nabava korupcija