Zelena nabava i izmjene Direktive o čistim vozilima

1.Uvod

O konceptu održive nabave ovdje je već bilo riječi (vidi ovdje), kao i o zelenoj i okolišnoj nabavi, podvrstama održive nabave, kojima se pokušavaju postići različiti održivi ciljevi. Tako zelena nabava za cilj ima, kroz postupke javne nabave, pozitivno utjecati na očuvanje okoliša, dok se socijalnom nabavom želi pozitivno utjecati na društvenu inkluzivnost i zapošljavanje ugroženih skupina u društvu. 

U hrvatskoj ali i europskoj praksi zelena nabava uspješan je koncept. Važnost koju zelena nabava ima za Europsku komisiju (EK), ali i Europsku uniju (EU) u cjelini dobro se ocrtava u činjenici da je za ostvarenje nekih ciljeva koje zahtijeva zelena nabava usvojena i posebna direktiva, kojom se na neki način dopunjava javnonabavni regulatorni okvir iz 2004. Riječ je o Direktivi 2009/33/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o promicanju čistih i energetski učinkovitih vozila u cestovnom prijevozu[1](Direktiva o čistim vozilima). Cilj Direktive o čistim vozilima bio je poticati tržište čistih i energetski učinkovitih vozila u cestovnom prijevozu, a posebno – budući da bi to imalo znatan učinak na okoliš – utjecati na tržište standardiziranih vozila koja se proizvode u većim količinama, poput osobnih vozila, autobusa i kamiona, osiguravanjem razine potražnje za čistim i energetski učinkovitim vozilima u cestovnom prijevozu koja bi bila dovoljno velika da potakne proizvođače i industriju na ulaganje i daljnji razvoj vozila s malom potrošnjom energije, emisijama CO2 i emisijama onečišćivača.[2]Navedeni ciljevi žele se postići kroz – postupke javne nabave. Tako se Direktivom o čistim vozilima zahtijeva da naručitelji, kao i određeni operateri pri kupnji vozila za cestovni prijevoz u obzir uzmu energetske učinke i učinke na okoliš za trajanje životne dobi vozila, uključujući potrošnju energije te emisije CO2 i emisije određenih onečišćivača, s ciljem promicanja i poticanja tržišta za čista i energetski učinkovita vozila i povećanje doprinosa prometnog sektora politikama Zajednice koje se odnose na zaštitu okoliša, klimu i energetiku.[3]

EK u rujnu 2015. donosi Izvješće o učinkovitosti Direktive o čistim vozilima (Izvješće), koje prilažem na kraju posta. Glavne preporuke Izvješća su da Direktivu treba zadržati, ali i da ju treba izmijeniti. Navodi se kako je Direktiva dotad imala dosta ograničen učinak, ali da ju svakako treba zadržati budući da postoje dokazi koju ukazuju na činjenicu kako se postupci javne nabave mogu koristiti kao alat za smanjenje emisija CO2 i drugih štetnih plinova. Izmjene Direktive moraju ići u smjeru proširivanja njena opsega, poboljšanja mogućnosti monetizacije, ali i unaprjeđenja kvalitete informacija na temelju kojih će se u budućnosti pratiti učinkovitost Direktive u ostvarenju proklamiranih ciljeva.

2. Izmjene Direktive o čistim vozilima

Predložene izmjene stupile su na snagu ovo ljeto, kroz Direktivu 2019/1161  o izmjeni Direktive 2009/33/EZ o promicanju čistih i energetski učinkovitih vozila u cestovnom prijevozu[4](Direktiva 2019/1161). Direktivu 2019/1161 potrebno je promatrati u kontekstu obveza koje je EU preuzela potpisivanjem Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama iz Pariza 2015., ali i percipirane višestruke koristi zelenog prijevoza – zaštite okoliša, zaštite zdravlja građana, ali i poticanje razvoja kompetitivne industrije električnih i drugih vozila s alternativnim načinom prijevoza. Ovo posljednje je posebno važno, budući da tržišni lideri u proizvodnji električnih vozila dolaze iz SAD-a, a tržišni lideri u proizvodnji baterija iz Kine. Naravno, razvoj kompetitivne industrije ali i usvajanje javnog ali i privatnog zelenog prijevoza je nemoguće bez ulaganja u infrastrukturu (električne punionice, ali i punionice vodika), te je zato važno usvajanje Akcijskog plana za podršku ubrzanom uvođenju infrastrukture za alternativna goriva u EU iz 2017.

Direktiva 2019/1161 uvodi značajne novine koje bi mogle pozitivno utjecati na  provođenje zelenih nabava vozila i usluga javnog prijevoza. Izdvajam one koje smatram najvažnijim;

a) Utvrđivanje minimalnih ciljeva javne nabave

Utvrđuju se minimalni ciljevi javne nabave za udio čistih lakih i teških vozila po pojedinim državama članicama kroz određena vremenska razdoblja, uzimajući i obzir specifičnosti svake države članice. Iako zelena nabava i ovi njeni minimalni ciljevi nisu obvezni za institucije EU, posebno se naglašava kako je ”poželjno da one budu uzor drugima”, čime se i EU institucije želi potaknuti na dobrovoljnu implementaciju sličnih standarda.

b) Proširivanje područja primjene

Sukladno izmjenama predstavljenim Direktivom 2019/1161, područje primjene se sada ne odnosi samo na kupnju vozila, već i na leasing vozila, unajmljivanje ili najam s pravom otkupa te na ugovore za određene usluge. Usluge obuhvaćene Direktivom, poput usluga javnog cestovnog prijevoza, usluga posebnog cestovnog prijevoza putnika, izvanrednog prijevoza putnika, kao i posebne usluge dostave pošte i paketa i usluge skupljanja otpada trebale bi biti one u kojima vozila koja se koriste za pružanje tih usluga ulaze u kategorije vozila obuhvaćene Direktivom o čistim vozilima i predstavljaju važan element ugovora.[5]

c) Izuzeća od primjene

Radi olakšavanja pružanja određenih društveno važnih usluga državama članicama, omogućava se izuzeće od primjene Direktive za nabavu oklopnih vozila, vozila hitne pomoći, pogrebnih vozila, vozila kategorije M1[6]s pristupom za invalidska kolica, pokretnih dizalica, vozila projektiranih i izrađenih prvenstveno za korištenje na gradilištima ili u kamenolomima, lukama ili zračnim lukama, kao i vozila posebno konstruiranih i proizvedenih ili prilagođenih kako bi ih koristile oružane snage, civilna zaštita, vatrogasne službe i snage za održavanje javnog reda. Također, izmijenjena Direktiva o čistim vozilima se ne bi trebala primjenjivati na vozila koja su posebno konstruirana i izrađena za izvođenje radova i koja nisu prikladna za prijevoz putnika ili robe. Navedena vozila uključuju vozila za održavanje cesta poput ralica za snijeg.[7]

d) Održivost lanca opskrbe vozila

Električni automobil neće imati pozitivan učinak na okoliš ukoliko se električna energija koju koristi proizvodi ili prenosi na ”prljav” način (recimo, ako se proizvodi u elektrani na ugljen). Također, pozitivan ekološki učinak takvog vozila može značajno smanjiti neodrživ način proizvodnje baterija i nemogućnost njihova ekološki prihvatljivog zbrinjavanja na kraju uporabnog ciklusa. Te činjenice se uzimaju u obzir Direktivom 2019/1161, kojom se navodi kako baterije bi trebalo proizvoditi uz minimalan učinak na okoliš unutar EU i izvan nje, posebice u pogledu postupka vađenja sirovina koje se upotrebljavaju u proizvodnji baterija. Promicanjem tehnologija kojima se rješava taj izazov, kao što su održive baterije i baterije koje se mogu reciklirati, može se doprinijeti općoj održivosti električnih vozila.[8] Tako se polje primjene zelenih standarda EU širi i izvan same EU, budući da će često proizvodnja postrojenja biti u trećim zemljama. 

e) Zahtjevi iz Direktive ne smiju utjecati na cijenu javnog prijevoza, i treba poticati države članica da ih prošire i na privatni sektor

Države članice bi naručiteljima trebale staviti na raspolaganje dovoljna sredstva kako bi se izbjeglo da troškovi usklađivanja s minimalnim ciljevima javne nabave utvrđenima u ovoj Direktivi dovedu do viših cijena karata za potrošače ili do smanjenja usluga javnog prijevoza ili do odvraćanja od razvoja necestovnog čistog prijevoza kao što su tramvaji i vlakovi podzemne željeznice. Također, činjenica je kako je javni prijevoz odgovoran samo za manji dio štetnih prometnih emisija u svim državama članicama. Tako se države članice potiču da slične zahtjeve nametnu (iako je to u potpunosti unutar diskrecije svake države članice) i privatnicima, kao što su taksisti, rent-a-car tvrtke i ride-sharing platforme (npr. Uber, iako je njegovo djelovanje kod nas sada regulirano kao neka vrsta taksi usluge).

f) Korištenje EU fondova kao potpora kod nabave ”čistih” vozila

Europski strukturni i investicijski fondovi ključan su izvor za financiranje projekata mobilnosti u gradovima. Istraživačkim programom EU Obzor (Horizon) 2020. financiraju se projekti za istraživanja i inovacije u području mobilnosti u gradovima i pametnih gradova i zajednica, dok se u okviru Instrumenta za povezivanje Europe podupire uvođenje odgovarajuće infrastrukture u gradskim čvorištima. Uvođenje definicije čistih vozila i utvrđivanje minimalnih ciljeva za njihovu javnu nabavu u ovoj Direktivi mogu pomoći u tome da se osigura još ciljanije korištenje financijskih instrumenata EU.[9]

3. Zaključno

Direktiva 2019/1161 nastala je kao reakcija na manjkavosti u Direktivi o čistim vozilima,  njenoj implementaciji u pravne poretke država članica, kao i manjkavosti u njenom provođenju na nacionalnoj razini. Ipak, manjkavosti nisu bile tolike da bi EK predložila ukidanje takvog alata, već se pristupilo doradi kroz Direktivu 2019/116. Obje direktive iznimno su važne budući da izričito propisuju ciljeve kojima se ostvaruje zelena nabava u posebnom sektoru-javnoj nabavi motornih vozila. Kontekst primjene se proširuje Direktivom 2019/1161 – sada su uključeni i leasing i drugi načini iskorištavanja motornih vozila, ali se državama članicama ostavlja mogućnost proširivanja njome propisanih uvjeta i na privatne pružatelje usluge prijevoza, za što sam skeptičan da će se u praksi primjenjivati. U svakom slučaju, Direktiva 2019/1161 je ambiciozan instrument, te će biti zanimljivo pratiti njene učinke. Stoga je korisno što je EK obvezna do 31. prosinca 2027. preispitati njenu provedbu i, prema potrebi, predložiti njezinu izmjenu za razdoblje nakon 2030., uključujući postavljanje novih ciljeva i uključivanje drugih kategorija vozila, kao što su vozila na dva ili tri kotača. Rok za transpoziciju je 2. kolovoz 2021., što će se u Hrvatskoj provesti kroz izmjene i dopune Zakona o promicanju čistih i energetski učinkovitih vozila u cestovnom prometu.[10]


[1]Tekst značajan za EGP, OJ L 120, 15.5.2009, str. 5–12.

[2]Točka 11. preambule Direktive 2009/33.

[3]Članak 1. Direktive 2009/33.

[4]Direktiva (EU) 2019/1161 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o izmjeni Direktive 2009/33/EZ o promicanju čistih i energetski učinkovitih vozila u cestovnom prijevozu (Tekst značajan za EGP.), 12.7.2019 Službeni list Europske unije, L 188/116.

[5]Točka 12. preambule Direktive 2019/1161.

[6]Motorna vozila za prijevoz putnika koja osim sjedišta vozača imaju još najviše osam sjedišta.

[7]Točka 17. preambule Direktive 2019/1161.

[8]Točka 20. preambule Direktive 2019/1161.

[9]Točka 27. preambule Direktive 2019/1161.

[10]NN 127/13.

Direktiva 2019/161 – https://eur-lex.europa.eu/eli/dir/2019/1161/oj

Direktiva o čistim vozilima – https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/ALL/?uri=CELEX%3A32009L0033

Javna nabava

Leave a Reply

%d bloggers like this: