Više o sektorskim naručiteljima može se pročitati u knjizi ”Pravo javne nabave” (Narodne novine 2017)., otkud je prilagođen i ovaj post.

Sektorska javnonabavna pravila odnose se na naručitelje koji se bave nekom od sljedećih djelatnosti: plin i toplinska energija, električna energija, vodno gospodarstvo, usluge prijevoza, zračne, morske i riječne luke, poštanske usluge i vađenje nafte i plina te istraživanje ili vađenje ugljena ili drugih krutih goriva.Kako su

Kako su sektorske djelatnosti izrazito širok pojam, Zakon o javnoj nabavi (ZJN) vrlo detaljno propisuje koje se mrežne djelatnosti imaju smatrati sektorskim djelatnostima za potrebe zakona. Ipak, važno je napomenuti kako nisu sve važne mrežne djelatnosti navedene kao sektorske djelatnosti čiji nositelji trebaju provoditi postupke javne nabave. Tu prije svega treba istaknuti industriju zračnog prijevoza i pružanja usluga elektroničkih komunikacija.

Zračni prijevoz i elektroničke komunikacije klasične su mrežne industrije. Zračna industrija ovisi o mreži zračnih luka za obavljanje svojih djelatnosti, dok pružatelji usluga elektroničkih komunikacija ne mogu pružati svoje usluge bez fizičkih mreža (telefonske linije, optički kabeli, mobilne mreže i sl.). Zbog čega onda pružatelji ovih klasičnih mrežnih industrija nisu navedeni kao sektorski naručitelji i tako obveznici provedbe postupaka javne nabave? Glavni razlog je izloženost tih industrija potpunom tržišnom natjecanju.

Naime, snaga tržišnog natjecanja na tim tržištima je toliko velika da je zaključeno kako je nepotrebno obvezivati pružatelje tih usluga na provođenje postupaka javne nabave, neovisno o njihovoj vlasničkoj strukturi. S tim u vezi, naglašavam kako prije navedeni popis sektorskih industrija iz kojih dolaze sektorski naručitelji nije konačan i nepromjenjiv. Naime, ukoliko se na nekom od navedenih tržišta unaprijede tržišni uvjeti, ZJN ima poseban postupak kako ih osloboditi daljnje primjene odredaba ZJN-a. Tako se ZJN ne primjenjuje na dodjelu ugovora i provedbu projektnih natječaja namijenjenih za obavljanje sektorskih djelatnosti ako Republika Hrvatska (RH) ili sektorski naručitelj, nakon podnošenja zahtjeva, mogu dokazati da je djelatnost koja se obavlja u RH izravno izložena natjecanju na tržištima kojima pristup nije ograničen. ¹

O izravnoj izloženosti djelatnosti tržišnom natjecanju odlučuje se na temelju kriterija koji su usklađeni s odredbama o tržišnom natjecanju Ugovora o funkcioniranju EU.² Kriteriji mogu uključivati značajke dotičnih proizvoda ili usluga, postojanje alternativnih proizvoda ili usluga koje se smatraju zamjenjivima na strani ponude ili strani potražnje, cijene te stvarnu ili potencijalnu nazočnost više od jednog isporučitelja proizvoda ili pružatelja usluga. ³ Zemljopisno mjerodavno tržište, na čijoj se osnovi procjenjuje izloženost tržišnom natjecanju, predstavlja područje na kojemu dotični poduzetnici sudjeluju u ponudi i potražnji proizvoda ili usluga, na kojemu su uvjeti tržišnog natjecanja dovoljno homogeni i koje se može razlikovati od susjednih područja, posebno po tome što su uvjeti tržišnog natjecanja na tom području znatno drukčiji. ⁴ Pri procjeni posebno se uzima u obzir narav i obilježja dotičnih proizvoda ili usluga, postojanje ulaznih prepreka ili sklonosti kupaca, značajne razlike u tržišnim udjelima poduzetnika između dotičnog područja i susjednih područja, ili znatne razlike u cijenama. ⁵

Ako RH ili sektorski naručitelj smatra da je određena djelatnost izravno izložena natjecanju na tržištima kojima pristup nije ograničen, mogu podnijeti zahtjev Europskoj komisiji (EK) da utvrdi da se Direktiva 2014/25/EU, pa sukladno tome ni odredbe ZJN-a, ne primjenjuju na dodjelu ugovora ili provedbu projektnih natječaja za obavljanje te djelatnosti, ako je moguće zajedno sa stajalištem koje je usvojilo neovisno nacionalno tijelo koje je nadležno za dotičnu djelatnost (regulatorna agencija). ⁶ U svom zahtjevu RH ili sektorski naručitelj obavješćuju EK o svim važnim činjenicama, a posebno o svim zakonima, propisima, aktima uprave ili sporazumima koji se odnose na usklađenost s uvjetima o izloženosti tržišnom natjecanju. ⁷ Ako sektorski naručitelj zahtjev nije popratio obrazloženim i opravdanim stajalištem neovisnog nacionalnog tijela koje je nadležno za dotičnu djelatnost (regulatorne agencije) i koje temeljito analizira uvjete za moguću primjenjivost isključenja od obveze provođenja postupaka javne nabave na dotičnu djelatnost, on će se na zahtjev EK dopuniti. ⁸

Dodjela ugovora i provedba projektnih natječaja namijenjenih za obavljanje dotične djelatnosti prestat će biti predmetom ZJN-a ako EK:

• donese provedbeni akt u propisanom roku kojim utvrđuje da je djelatnost izravno izložena tržištu, ili
• ne donese provedbeni akt u propisanom roku. ⁹

RH ili sektorski naručitelj mogu uz suglasnost EK nakon podnošenja zahtjeva značajno izmijeniti svoj zahtjev, posebno s obzirom na dotične djelatnosti ili zemljopisno područje. U tom slučaju, rokovi za donošenje provedbenog akta počinju teći iznova, osim ako su EK i RH ili sektorski naručitelj dogovorili kraće rokove. ¹⁰ Ako je neka djelatnost u RH već predmetom postupka pred EK, svi daljnji zahtjevi u vezi s istom djelatnošću prije isteka roka započetog u odnosu na prvi zahtjev ne smatraju se novim postupcima i s njima se postupa u kontekstu prvoga zahtjeva. ¹¹

Nekategorizirano Javna nabava sektorske djelatnosti sektorski naručitelji tržišno natjecanje

1. Članak 353. stavak 1. ZJN-a.
2. Članak 353. stavak 5. ZJN-a.
3. Članak 353. stavak 3. ZJN-a.
4. Članak 353. stavak 7. ZJN-a.
5. Članak 353. stavak 8. ZJN-a.
6. Članak 354. stavak 1. ZJN-a.
7. Članak 354. stavak 3. ZJN-a.
8. ”Republika Hrvatska dužna je u slučaju iz stavka 4. ovoga članka obavijestiti Europsku komisiju o svim važnim činjenicama, a posebno o svim zakonima, propisima, aktima uprave ili sporazumima koji se odnose na usklađenost s uvjetima utvrđenima u članku 353. stavcima 1. – 4. ovoga Zakona.”, članak 354. stavci 4. i 5. ZJN-a.
9. Članak 355. stavak 1. ZJN-a.
10. Članak 355. stavci 2. i 3. ZJN-a.
11. Članak 355. stavak 4. ZJN-a.