Pravni interes za podnošenje žalbe u postupcima javne nabave u Republici Hrvatskoj definiran je člankom 401. Zakona o javnoj nabavi ¹ (ZJN);

Pravo na žalbu ima svaki gospodarski subjekt koji ima ili je imao pravni interes za dobivanje određenog ugovora o javnoj nabavi, okvirnog sporazuma, dinamičkog sustava nabave ili projektnog natječaja i koji je pretrpio ili bi mogao pretrpjeti štetu od navodnoga kršenja subjektivnih prava.

Pravo na žalbu ima i središnje tijelo državne uprave nadležno za politiku javne nabave i nadležno državno odvjetništvo.

Subjekti iz stavaka 1. i 2. ovoga članka (u daljnjem tekstu: žalitelj) imaju pravo izjaviti žalbu sukladno uvjetima iz ovoga dijela Zakona.

Navedeno određenje u potpunosti je preuzeto iz članka 1. stavka 1. točke 3. Direktive 2007/66/EZ ²;

Države članice osiguravaju da su, prema detaljnim pravilima koja mogu utvrditi države članice, postupci pravne zaštite dostupni barem svakoj osobi koja ima ili je imala interes za dobivanje određenog ugovora i koja je pretrpjela ili bi mogla pretrpjeti štetu zbog navodnog kršenja.

Mislim da je tumačenje ove odredbe kod nas u jednom dijelu još uvijek neusklađeno sa dosadašnjom praksom Suda Europske unije (SEU). Navedeno se najviše primjećuje u tumačenju pojma ”određenog ugovora” iz definicija pravnog interesa navedenih supra.

Tako i Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave (DKOM) i Visoki upravni sud Republike Hrvatske (VUS) smatraju kako gospodarski subjekt, da bi dokazao pravni interes za podnošenje žalbe, mora dokazati da ima pravni interes za dobivanje predmetnog ugovora o javnoj nabavi, odnosno baš tog ugovora koji se dodjeljuje na temelju postupka koji je u tijeku i u okviru kojega se i želi podnijeti žalba.³ Takvo tumačenje sužava broj mogućih žalitelja u postupcima javne nabave, ali i nije u skladu sa nekim dosadašnjim presudama SEU-a.

Tako SEU u presudi u predmetu Puligienica Facility ESCO SpA⁴ zauzima sljedeće stajalište;

U takvoj situaciji svaki od dvaju ponuditelja ima pravni interes za dobivanje određenog ugovora. Naime, s jedne strane, isključenje ponuditelja može dovesti do toga da drugi dobije ugovor neposredno u okviru istog postupka. S druge strane, u slučaju isključenja dvaju ponuditelja i pokretanja novog postupka javne nabave svaki od ponuditelja moći će sudjelovati u tom postupku te, stoga, posredno dobiti ugovor.

Dakle, SEU navodi kako pravni interes postoji čak i ako postoji šansa poništavanja postupka javne nabave, jer tada podnositelj pravnog lijeka ponovno može postati ponuditelj u novom postupku javne nabave kojim se nabavlja isti predmet nabave i ima šansu sklopiti ugovor.

Navedeni stav SEU dodatno potvrđuje u presudi u predmetu Archus⁵;

U glavnom postupku, nasuprot tomu, Archus i Gama podnijeli su žalbu protiv odluke kojom se njihova ponuda isključuje i protiv odluke kojom se dodjeljuje ugovor, koje su donesene istodobno i prema tome se ne može smatrati da su konačno isključeni iz postupka javne nabave. U takvoj situaciji pojam „određeni ugovor” u smislu članka 1. stavka 3. Direktive 93/1320 može, ovisno o slučaju, obuhvaćati eventualno pokretanje novog postupka javne nabave.

Iz prethodnih razmatranja proizlazi da pravni interes, odnosno konkretnije – pravni interes za dobivanje ”određenog ugovora” – treba tumačiti na način da pojam „određeni ugovor” može obuhvaćati i eventualno pokretanje novog postupka javne nabave i ugovor koji taj isti ponuditelj možda može dobiti u tom novom – ponovljenom – postupku javne nabave.

Možda najvažnija presuda SEU-a koja potvrđuje pravni interes za korištenje pravnog lijeka ponuditelja ukoliko postoji samo i šansa poništenja trenutnog i pokretanja novog postupka je presuda u predmetu Lombardi⁶ u kojoj se navodi sljedeće;

Naime, ponuditelju koji je, kao u ovom slučaju, rangiran na treće mjesto, i koji je podnio glavnu tužbu, treba priznati legitimni interes za isključenje ponude uspješnog ponuditelja i ponuditelja rangiranog na drugo mjesto, zato što se ne može isključiti mogućnost da, čak i ako je njegova ponuda proglašena nepravilnom, javni naručitelj zaključi da je nemoguće odabrati drugu pravilnu ponudu i stoga pokrene novi postupak.

Posebice, ako se tužba neuspješnog ponuditelja proglasi osnovanom, javni naručitelj mogao bi donijeti odluku o poništenju postupka i otvaranju novog postupka javne nabave, zato što preostale ispravne ponude ne zadovoljavaju u dovoljnoj mjeri očekivanja javnog naručitelja.

U tim okolnostima, dopuštenost glavne tužbe ne može biti uvjetovana, a da pritom ne povrijedi korisni učinak Direktive 89/665, prethodnim utvrđenjem da su sve ponude koje su slabije rangirane od one koju je podnio ponuditelj koji je podnio navedenu tužbu, isto tako neispravne. Ta dopuštenost ne može štoviše biti uvjetovana time da navedeni ponuditelj dostavi dokaz o tome da će javni naručitelj morati ponoviti postupak javne nabave. Postojanje takve mogućnosti treba smatrati dovoljnim u tom pogledu.

Dakle, inzistiranje na dokazivanju pravnog interesa za dobivanje ugovora koji je predmet konkretnog – ”predmetnog” ugovora o javnoj nabavi nije u skladu sa dosadašnjom praksom SEU-a.

Ovakvo stajalište SEU je potvrdio prije manje od mjesec dana u presudi u predmetu Randstad Italia⁷. SEU u presudi (između ostalog) navodi i sljedeće;

Imajući u vidu navedeno, valja podsjetiti na to da, u skladu sa sudskom praksom Suda, dopuštenost pravnih lijekova navedenih u članku 1. Direktive 89/665 ne može biti uvjetovana time da tužitelj
dostavi dokaz o tome da će javni naručitelj, u slučaju prihvaćanja tužbe, morati ponoviti postupak javne nabave. Postojanje takve mogućnosti treba smatrati dovoljnim u tom pogledu (vidjeti u tom smislu presudu od 5. rujna 2019., Lombardi, C-333/18, EU:C:2019:675, t. 29.).

Sukladno svemu navedenom, smatram kako je nužna korekcija u našem shvaćanju pravnog interesa za podnošenje žalbe DKOM-u. SEU, naime, smatra da na strani ponuditelja postoji pravni interes za korištenje pravnih lijekova čak i ako njegova žalba može dovesti do provođenja novog postupka javne nabave, nakon što je konkretni postupak bio poništen. Također, takav ponuditelj ne mora ni pokušati dokazivati da će (ukoliko njegov pravni lijek bude uspješan), naručitelj nakon poništenja predmetnog postupka javne nabave raspisati novi postupak. Dovoljno je samo ukazati na takvu mogućnost.

Upravno postupovno pravo Javna nabava pravni interes žalba

1. NN 120/16.
2. Direktiva 2007/66/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2007. o izmjeni direktiva Vijeća 89/665/EEZ i 92/13/EEZ u vezi s poboljšanjem učinkovitosti postupaka pravne zaštite koji se odnose na sklapanje ugovora o javnoj nabavi, OJ L 335, 20. 12. 2007, str. 31–46.
3. Vidi rješenje DKOM-a ovdje i presudu VUS-a ovdje.
4. Vidi ovdje.
5. Vidi ovdje.
6. Vidi ovdje.
7. Vidi ovdje.