Direktiva 2014/24/EU predstavlja značajan korak u pravom smjeru za razvoj socijalno održive nabave (Socially Responsible Public Procurement – SRPP) u državama članicama. Možda najvažniji je članak 18(2), kojim je propisano sljedeće;

Države članice poduzimaju odgovarajuće mjere kako bi osigurale da u provođenju javnih ugovora gospodarski subjekti udovoljavaju primjenjivim obvezama u području prava okoliša, socijalnog i radnog prava određenog pravom Unije, nacionalnim pravom, kolektivnim ugovorima ili odredbama međunarodnog prava okoliša, socijalnog i radnog prava popisanim u Prilogu X.

Navedenim člankom se ipak propisuje obveza osiguranja izvršenja SRPP obveza za vrijeme izvršenja ugovora o javnoj nabavi, što znači da nije izravno primjenjiv na sam postupak javne nabave koji prethodi sklapanju ugovora.

Ipak, kroz cijelu Direktivu nalazimo čitav niz članaka koji se pozivaju na članak 18(2) te SRPP čine u većoj ili manjoj mjeri primjenjivim i na sam postupak javne nabave. Jedan od takvih članaka je i članak 57, kojim se propisuju (obvezni i fakultativni) razlozi isključenja.

Tako je člankom 57(4)a propisano sljedeće;

Javni naručitelji mogu isključiti ili mogu zatražiti od država članica da isključe iz sudjelovanja u postupku nabave bilo koji gospodarski subjekt ako javni naručitelj može na odgovarajući način dokazati kršenje primjenjivih obveza iz članka 18. stavka 2.

Ovdje je važno istaknuti netočan prijevod navedene odredbe na hrvatski jezik. Hrvatski prijevod sugerira kako javni naručitelji mogu tražiti od država članica da isključe gospodarske subjekte što je besmisleno. Iz verzije Direktive na engleskom jeziku jasno je kako države članice mogu zahtijevati isključenje takvih gospodarskih subjekata iz postupaka javne nabave ukoliko takvu obvezu naznače u nacionalnom zakonodavstvu.

Navedeni razlog isključenja je u Direktivi, zajedno sa njih još osam, proglašen fakultativnim. Navedeno znači da države članice mogu odlučiti sve fakultativne razloge isključenja u nacionalom zakonodavstvu učiniti obveznim, dio učiniti obveznim a dio fakultativnim, ili sve navedene razloge isključenja ostaviti fakultativnim.

Republika Hrvatska je sve fakultativne razloge isključenja, uključujući i SRPP razlog – ostavila fakultativnim, člankom 254. Zakona o javnoj nabavi (ZJN).

Melko Dragojević i ja posljednjih mjeseci provodimo istraživanje u kojem želimo utvrditi kako je ova odluka Republike Hrvatske utjecala na primjenu načela SRPP-a, odnosno preciznije – koliko često hrvatski naručitelji primjenjuju fakultativni SRPP razlog isključenja u svojim dokumentacijama o nabavi (DON).

U tu svrhu smo prikupili 11.225 DON-ova iz 2022. (1. siječnja do 1. prosinca – podaci dostupni u trenutku početka istraživanja). Konačno istraživanje će biti objavljeno u jednom znanstvenom radu, ali preliminarno mogu reći da su rezultati poražavajući.

Ipak, ima i pozitivnih vijesti. Sastavili smo grubu listu naručitelja koji su u prethodnoj godini najviše koristili SRPP fakultativni razlog isključenja iz članka 2554(1)1. ZJN-a. Navedeni naručitelji su;

• Hrvatske vode – 41 postupak
• Apis IT – 32 postupka
• HEP Toplinarstvo d.o.o. – 29 postupaka
• Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja – 27 postupaka
• HŽ Infrastruktura d.o.o. – 26 postupaka
• Vodovod Osijek d.o.o. – 21 postupak
• Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture – 18 postupaka
• Grad Osijek – 10 postupaka
• Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju Stubičke Toplice – 10 postupaka
• Grad Pleternica – 10 postupaka
• Županijska specijalna bolnica Insula – Kampor, Rab – 10 postupaka

Ovo naravno ne znači da su navedeni naručitelji koristili SRPP fakultativni razlog isključenja u svim svojim DON-ovima – na primjer Hrvatske vode u planu nabave za 2022. navode da su planirali provesti oko 300 postupaka javne nabave. Ipak, i ovo je nešto.

MINGO također u relativno velikom broju postupaka koristi SRPP fakultativni razlog isključenja, čini mi se da je dosta tih postupaka vezano za nabavu robnih zaliha. Iako je prijedlog ZJN-a sa ovako postavljenim fakultativnim razlozima isključenja došao iz MINGO-a, lijepo je vidjeti da bar u dijelu svojih nabava koriste SRPP na ovaj način.

Na popisu su i dva grada – Osijek i Pleternica. Nažalost, Grad Zagreb kao najveći naručitelj među jedinicama lokalne samouprave u vremenskom periodu istraživanja izgleda da nije imao niti jedan takav postupak.

Uncategorized fakultativni razlozi isključenja Javna nabava socijalno odgovorna javna nabava