Stupio na snagu Instrument Europske unije za jačanje europske obrambene industrije kroz zajedničku nabavu (EDIRPA)

Ruska agresija na Ukrajinu ukazala je načitav niz unutarnjih problema sa kojima se Europska unija (EU) nije bavila na odgovarajući način ili ih je u potpunosti zanemarivala. To se prije svega odnosi na energetsku politiku i energetsku neovisnost, osiguranje opskrbnih lanaca, ali i na probleme u obrambenim politikama država članica kao i EU u cjelini.

Nedovoljna izdvajanja država članica za obranu sukladno NATO kriterijima od 2% BDP-a već su dugo poznat problem čije je rješavanje ruska invazija ubrzala. Također, pretjerana ovisnost o zajedničkoj NATO obrani te pretjerana ovisnost o trenutnoj američkoj administraciji (dramatično različita viđenja svrhe NATO-a sadašnjeg i prošlog američkog predsjednika) u tom kontekstu natjerala je EU da se u zajedničkoj obrani okrene više prema sebi. Svi navedeni faktori ukazali su i na određene manjkavosti EU obrambene industrije.

Nedugo nakon početka ruske invazije na Ukrajinu, šefovi država ili vlada EU sastaju se u Versaillesu (ožujak 2022.) te se obvezuju osnažiti europske obrambene sposobnosti, znatno povećati rashode za obranu, razviti dodatne poticaje za stimulaciju zajedničkih ulaganja država članica u zajedničke projekte i zajedničku nabavu obrambenih sposobnosti, dodatno ulagati u kapacitete za provedbu cijelog niza misija i operacija, poticati sinergije i inovacije te jačati i razviti europsku obrambenu industriju, među ostalim mala i srednja poduzeća.

U mjesecima nakon sastanka u Versaillesu kao glavni nedostaci obrambenih kapaciteta EU se naglašavaju;

  • nedovoljni kapaciteti europske tehnološke i industrijske baze
  • manjkavosti i nedostaci u vojnim zalihama
  • smanjeni kapaciteti industrijske vojne poizvodnje
  • ograničena zajednička vojna nabava i suradnja
  • zastarjela vojna oprema (velik dio još iz razdoblja SSSR-a)

Kako države članice žure otkloniti navedene probleme kroz značajna povećanja obrambenih proračuna i obnovom vojnih zaliha, EU predviđa probleme koje bi takva ”utrka za naoružanjem” mogla uzrokovati;

  • značajno pojačana potražna za oružjem mogla bi premaštiti proizvodne kapacitete europske tehnološke i industrijske baze
  • zbog toga se može očekivati značajna inflacija cijena i kašnjenje isporuka
  • navedeno bi moglo potaknuti proizvođače da daju prednost velikim narudžbama većih država članica, što bi manje zemlje sa manjim sredstvima na raspolaganju moglo dovesti u nezavidnu situaciju

Kako bi se sve navedene probleme pokušalo otkloniti na učinkovit način, EU predlaže usvajanje Instrumenta za jačanje obrambene industrije kroz zajedničku nabavu (EDIRPA). Glavni cilj EDIRPA-e bio bi poticanje zajedničkih obrambenih nabava država članica. Na taj način se jača domaća europska obrambena industrijska baza, pojačava se obrambena interoperabilnost, te se olakšava i manjim državama članicama ravnopravno sudjelovanje u obrambenoj nabavi.

Nakon relativno dugog usuglašavanja konačnog teksta, EDIRPA je stupila na snagu 27. listopada 2023. i dostupna je ovdje.

Kao glavi ciljevi navode se;

  • poticanje konkurentnosti i učinkovitosti europske tehnološke i industrijske baze, uključujući mala i srednja poduzeća, za otporniju i sigurniju Uniju, osobito suradnjom pri ubrzanju prilagodbe industrije strukturnim promjenama, uključujući stvaranjem i povećanjem proizvodnih kapaciteta i otvaranjem lanaca opskrbe za prekograničnu suradnju u cijeloj Uniji, čime bi se omogućilo da europske tehnološka i industrijska baza pruži obrambene proizvode koji su potrebni državama članicama;
  • poticanje suradnje u postupcima nabave u području obrane među uključenim državama članicama kako bi se doprinijelo solidarnosti, spriječilo učinke istiskivanja, povećalo učinkovitost javne potrošnje i smanjilo prekomjernu rascjepkanost, što u konačnici dovodi do povećanja standardizacije obrambenih sustava i veće interoperabilnosti među sposobnostima država članica, istodobno čuvajući konkurentnost i raznolikost proizvoda dostupnih državama članicama i u lancu opskrbe

EDIRPA je iznimno važna Uredba, i iz njenog mehanizma provedbe mogu se izvući mnogi zaključci o trenutnim obrambenim prioritetima EU – stoga bi ju svakako trebalo pročitati. Ovdje bih samo htio skrenuti pažnju na nekoliko (meni) najzanimljivijih elemenata – financiranje, isključenje ponuditelja pod kontrolom trećih zemalja i kriterije za odobrenje zajedničkog financiranja postupka.

a) Financiranje

Ono što je važno istaknuti je da je za olakšavanje provođenje zajedničkih obrambenih nabava u razdoblju od 27. listopada 2023. do 31. prosinca 2025. osigurano 300 milijuna eura. Navedeni iznos je naišao na određene kritike (vidi recimo ovdje), ali važno je istaknuti kako kako se navedenim sredstvima samo osigurava pomoć u provođenju postupaka nabava, te da nisu namjenjena izravnoj nabavi oružja.

b) Isključenje ponuditelja pod kontrolom trećih zemalja

Obrambena nabava je uvijek bila od iznimne sigurnosne važnosti za svaku državu članicu, stoga je i od iznimne važnosti s kakvim gospodarskim subjektima će se ti ugovori sklapati. U tom kontekstu važno je istaknuti točku 5. stavka 9. EDIRPA-e, u kojoj se navodi sljedeće;

Ugovaratelji i podugovaratelji uključeni u zajedničku nabavu moraju imati poslovni nastan i izvršne upravljačke strukture u Uniji ili u pridruženoj zemlji. Ne podliježu kontroli nepridružene treće zemlje ili subjekta iz nepridružene treće zemlje ili, alternativno, podliježu provjeri u smislu Uredbe (EU) 2019/452 Europskog parlamenta i Vijeća (22) (22) Uredba (EU) 2019/452 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. ožujka 2019. o uspostavi okvira za provjeru izravnih stranih ulaganja u Uniji (SL L 79 I, 21.3.2019., str. 1.). i, prema potrebi, mjerama ublažavanja, uzimajući u obzir ciljeve utvrđene u članku 3. ove Uredbe.

O pokušajima EU da iz postupaka javne nabave općenito isključi nelojalnu konkurenciju iz trećih zemalja već sam pisao ovdje i ovdje. Ovu odredbu EDIRPA-e treba promatrati kao nastavak iste politike, koja je od još i veće važnosti u provođenju obrambenih nabava. Naime, obrambena nabava od ponuditelja koji su podložni kontroli trećih država koje nisu saveznice i/ili koje ne dijele iste vrijednosti kao i EU predstavljala bi preveliki sigurnosti rizik. Ipak, iznimke postoje, te se u stavku 6. istog članka navodi sljedeće;

Odstupajući od stavka 5. ovog članka, pravni subjekt koji ima poslovni nastan u Uniji ili pridruženoj zemlji kojeg kontrolira nepridružena treća zemlja ili subjekt iz nepridružene treće zemlje može sudjelovati u zajedničkoj nabavi ako pruži jamstva koja je provjerila država članica ili pridružena zemlja u kojoj ugovaratelj ili podugovaratelj uključen u zajedničku nabavu ima poslovni nastan. Jamstvima se osigurava da uključenost ugovaratelja ili podugovaratelja u zajedničku nabavu nije protivna sigurnosnim i obrambenim interesima Unije i država članica kako su utvrđeni u okviru zajedničke vanjske i sigurnosne politike na temelju glave V. UEU-a ni ciljevima utvrđenima u članku 3. ove Uredbe.

c) Kriteriji za odobrenje financiranja zajedničkog postupka

Ocjenjivanje je li provođenje zajedničke obrambene nabave prikladno za dodjelu bespovratnih sredstava provodi se na temelju sljedećih kriterija iz članka 11.;

  • broj država članica ili pridruženih zemalja koje sudjeluju u svakoj zajedničkoj nabavi
  • procijenjena vrijednost zajedničke nabave
  • dokazivanje doprinosa djelovanja jačanju konkurentnosti i prilagodbi, modernizaciji i razvoju europske tehnološke i obrambene baze kako bi se omogućilo rješavanje, prije svega, najhitnijih i najkritičnijih potreba u pogledu obrambenih proizvoda, među ostalim u pogledu rokova isporuke, dostupnosti i opskrbe
  • dokazivanje doprinosa djelovanja obnovi zaliha, uključujući one koje su iscrpljene kao rezultat odgovora na agresivni rat Rusije protiv Ukrajine, zamjenu zastarjele opreme i jačanju kapaciteta
  • opseg doprinosa djelovanja jačanju suradnje među državama članicama ili pridruženim zemljama, posebno razmjernom podjelom tehničkih i financijskih rizika i prilika na temelju koncepta istinske suradnje, kao i interopera­bilnosti proizvoda nabavljenog na temelju EDIRPA-e
  • opseg doprinosa djelovanja konkurentnosti i prilagodbi europskog tehnološke i obrambene baze strukturnim promjenama, uključujući tehnološke promjene, putem, među ostalim, predviđenog stvaranja ili povećanja proizvodnih kapaciteta, rezervacije proizvodnih kapaciteta i sigurnosti opskrbe
  • sudjelovanje malih i poduzeća srednje tržišne kapitalizacije
  • stvaranje nove prekogranične suradnje između ugovaratelja i podugovaratelja u lancima opskrbe u cijeloj Uniji
  • kvaliteta i učinkovitost planova za provedbu djelovanja.

Neki od ovih kriterija – posebno oni koji prednost daju nabavama koje jačaju europsku tehnološku i obrambenu bazu – kritizirani su zato što pod upitnik stavljaju obrambenu suradnju sa SAD-om (vidi ovdje, ali i ovu kritiku europskog AmChama). Ipak, smatram konačne kriterije prikladnim sa aspekt ostvarenja primarnog cilja – jačanja domaće EU obrambene proizvodnje i sve veće neovisnosti obrambenih kapaciteta država članica.

EDIRPA je još jedan u nizu EU legislativnih instrumenata kojim se EU sve više – zatvara u sebe. Ipak, svi ti instrumenti nisu koraci u autarkiju, već nužne mjere izjednačavanja pravila igre u borbi protiv nelojalne konkurencije. Ovo je posebno važno u nabavi sigurnosno osjetljivoj poput obrambene. Veća obrambena samostalnost država članica svima nam je u interesu, a posebno se to odnosi na jačanje europske tehnološke i obrambene baze, jer snažna obrambena industrija će imati mnoge dodatne pozitivne učinke koji nemaju samo obrambeni predznak.

Uncategorized

Odgovori

%d