Javna svrha kao smetnja kod utvrđivanja obveze provođenja postupka javne nabave

I. Javna svrha kao odrednica definicije javne nabave

Određivanje i definiranje glavnih pojmova zakona, kao i kvalitetno određivanje temeljnih načela, može biti od velike važnosti u primjeni odredaba tog zakona. U tom pogledu, potrebno je pohvaliti i prikazati jedno takvo određivanje u Zakonu o javnoj nabavi[1](ZJN). Zakonom o javnoj nabavi iz 2011. (ZJN 2011.) zakonodavac je člankom 1. stavkom 1. isključivo odredio predmet zakona;

Ovim se Zakonom uređuju postupci sklapanja ugovora o javnoj nabavi i okvirnih sporazuma radi nabave robe, radova ili usluga, pravna zaštita u vezi s tim postupcima i nadležnost središnjeg tijela državne uprave nadležnog za sustav javne nabave.

Novi ZJN ide korak dalje, te uz određivanje predmeta zakona, člankom 1. stavkom 2. definira i javnu nabavu kao pojam za potrebe primjene zakona;  

Javna nabava u smislu ovoga Zakona je nabava putem ugovora o javnoj nabavi robe, radova ili usluga koje nabavlja jedan ili više naručitelja od gospodarskih subjekata koje su ti naručitelji odabrali, bez obzira na to jesu ili roba, radovi ili usluge namijenjene javnoj svrsi.

Navedenom odredbom eliminiraju se bilo kakve dvojbe o potrebi javnih ili sektorskih naručitelja za provođenjem postupka javne nabave ovisno o svrsi koju su namijenili predmetu nabave. Naime, u praksi su javni i sektorski naručitelji znali dovoditi u pitanje nužnost provođenja postupka javne nabave ukoliko predmet nabave, po njihovom shvaćanju, nije imao javnu svrhu. ”Javna svrha”, zbog kvalitetnijeg tumačenja pojma, mora se povezati s javnim dobrima. Naime, javna dobra, sukladno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima[2](ZV), se dijele na javna dobra u općoj uporabi i javna dobra u javnoj uporabi.

II. Javna dobra u općoj uporabi

Javna dobra u općoj uporabi su takva javna dobra kojima se svatko ima pravo služiti na način koji je radi ostvarenja te namjene odredilo tijelo ili ustanova kojoj su dane na upravljanje, odnosno tijelo nadležno za određivanje namjene, koje njima neposredno upravlja.[3]Građani i drugi subjekti prava imaju pravo na generalno i ravnopravno korištenje javnih dobara u općoj uporabi, i takvo se korištenje naziva općom uporabom, koja je temeljni je oblik korištenja javnoga dobra i njegova osnovna javna svrha.[4]Kao primjere javnih dobara u općoj uporabi mogu navesti javno vodno dobro[5], javne ceste[6]i željeznička infrastruktura[7].

III. Javna dobra u javnoj uporabi

Javna dobra u javnoj uporabi su stvari u vlasništvu Republike Hrvatske (RH) koje su namijenjene neposrednom izvršavanju prava i dužnosti RH, njenih tijela i ustanova. Dakle, to su dobra kojima može raspolagati samo RH ili jedinice lokalne i regionalne samouprave u izvršavanju svojih zadataka (npr., nekretnine, uredski pribor, službeni automobili). Navedena dobra ne mogu biti u općoj uporabi, već ih mogu koristiti samo službenici ili dužnosnici kako bi što bolje izvršavali svoj posao, odnosno ispunjavali svoju javnu funkciju.

IV. Zaključno

Dobra, radovi i usluge koji su predmet postupaka javne nabave svakako spadaju u javna dobra u javnoj uporabi, što znači da ih javni i sektorski naručitelji primjenjuju za obavljanje svojih zadataka, a ne u privatne ili bilo koje druge svrhe. Ipak, činjenicu da je zakonodavac odlučio pojam ”javna svrha” učiniti irelevantnom kod utvrđivanja obveze provođenja postupka javne nabave smatram dobrom. Javni i sektorski naručitelji, neovisno o podrijetlu sredstava za postupak javne nabave i svrsi predmeta nabave po prirodi stvari podvrgnuta su većoj kontroli od osoba privatnog prava. Eliminiranje ”javne svrhe” kao kriterija isključuje potencijalne nejasnoće i tumačenja koja nisu u skladu s duhom odredaba o javnonabavnim postupcima.


[1]NN 120/16.

[2]      NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14.

[3]      Članak 35. stavak 4. ZV-a.

[4]      Popovski, A., Zaštita javnog interesa u upravljanju javnim dobrom u općoj uporabi, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, (1991) v. 38, br. 1, 275-302, 2017., str. 280.

[5]      Članak 11. Zakona o vodama, NN 153/09, 63/11, 130/11, 56/13, 14/14.

[6]      Članak 3. stavak 1. Zakona o cestama, NN 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14.

[7]      Članak 4. Zakona o željeznici, NN 94/13, 148/13.

Popovski, A., Zaštita javnog interesa u upravljanju javnim dobrom u općoj uporabi;

https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=262527

O načelu razmjernosti u postupcima javne nabave;

Javna nabava

1 Comment Leave a comment

Leave a Reply

%d bloggers like this: