Single Market Scoreboard za javnu nabavu s posebnim naglaskom na Hrvatsku

I. Uvod

Svake godine Europska komisija (EK) objavljuje Single Market Scoreboard za prethodnu kalendarsku godinu, čiji je glavni cilj dati uvid u praktično upravljanje zajedničkim tržištem. Single Market Scoreboard (SMS) je organiziran prema ciklusima upravljanja, po državama članicama, po alatima upravljanja, po statusu integracije poslovanja i otvorenosti tržišta, i, što je za ovaj post najvažnije, po polju djelovanja. SMS se po polju djelovanja dijeli, između ostalog, i na javnu nabavu. Tako je EK nedavno objavila i SMS za javnu nabavu za sve države članice. 

SMS za javnu nabavu se izrađuje na temelju podataka objavljenih na Tenders Electronic Daily (TED)[1], EU Open Dana Portalu[2]i portalu opentender.eu[3]. Važno je napomenuti kako SMS, s obzirom na to otkud crpi podatke, ne treba shvatiti kao izvješće koje savršeno oslikava stanje tržišta javne nabave po državama članicama. Podacima objavljenim na navedenim web stranicama može se uputiti prigovor kako naručitelji sami prijavljuju i unose podatke, što ih čini teškim za analiziranje, pogotovo zbog nepostojanja filtriranja pogrešaka u unosu.[4]Ipak, izvješća poput ovog daju grubu sliku stanja javne nabave na zajedničkom tržištu u cjelini, pa tako i po pojedinim državama članicama, te omogućuju ipak nekakvo uspoređivanje uspješnost država članica po unaprijed određenim kriterijima.

II. Stanje zajedničkog javnonabavnog tržišta 

Države članice se, sukladno prosječnim ocjenama, svrstavaju u jednu od tri kategorije; zadovoljava (zeleno), prosječno (žuto) i ne zadovoljava (crveno).

Tako vidimo da je Hrvatska kategorizirana kao prosječna država članica.

SMS analiza se provodi prikupljanjem podataka za sljedeće pokazatelje;

  • 1) na poziv za nadmetanje se javio samo jedan ponuditelj,
  • 2) nije objavljen poziv za nadmetanje,
  • 3) vrijednost objava,
  • 4) zajednička nabava više naručitelja,
  • 5) kriteriji za odabir ponude,
  • 6) brzina odabira,
  • 7) učestalost malih i srednjih poduzetnika kao ugovaratelja,
  • 8) broj ponuda malih i srednjih poduzetnika,
  • 9) javnonabavni postupci podijeljeni u grupe,
  • 10) manjkavi pozivi na dostavu ponuda,
  • 11) broj postupaka u kojima prodavatelji nisu dostavili OIB (ili njegov ekvivalent),
  • 12) broj postupaka u kojima kupci nisu dostavili OIB (ili njegov ekvivalent).

Analizom navedenih pokazatelja dolazi se do sljedeće tablice, koja pokazuje uspješnost država članica po svakom od pokazatelja;

III. Stanje hrvatskog javnonabavnog tržišta

Navedena tablica ukazuje na tri problematična područja za Hrvatsku; previše postupaka u kojima se na postupak javio samo jedan ponuditelj, premalo zajedničkih nabava više naručitelja i premalo ponuda malih i srednjih poduzetnika.

a) Postupci sa samo jednim ponuditeljem

Postupci sa samo jednim ponuditeljem ukazuju na pretjeranu birokratiziranost postupka, ali i manjkavosti u tržišnom natjecanju. Ipak, unatoč negativnoj ocjeni, važno je primjetiti pozitivan trend u posljednjih nekoliko godina. 2017. u preko 40% postupaka javio se samo jedan ponuditelj, dok je 2018. taj postotak iznosio oko 25%.

b) Zajedničke nabave više naručitelja

Učestale nabave u kojima sudjeluje više naručitelja mogu dovesti do nižih cijena za sve uključene ponuditelje. Ipak, ovdje je pristuan negativan trend, jer je 2016. postotak takvih nabava iznosio nešto manje od 20%, dok je 2018. iznosio ni 5%.

c) Broj ponuda malih i srednjih poduzetnika

Ovo je možda i najvažniji hrvatski nedostatak, budući da nizak postotak ponuda malih i srednjih poduzetnika ukazuje na administrativne prepreke manjim gospodarskim subjektima, neučinkovito korištenje instituta zajednice ponuditelja ali i nesposobnost malih i srednjih poduzetnika da se nose sa jačom konkurencijom. Ispravak ovog nedostatka zahtijeva ojačavanje malog i srednjeg poduzetnika i izvan okvira pozitivnog prava javne nabave.

IV. Zaključno

Kao što sam već napomenuo, SMS ocjene treba uzeti sa određenom rezervom. Ipak, mislim da mogu biti korisni za načelnu komparativnu analizu uspješnosti država članica. Tako se primjećuje kako je Hrvatska smještena u sredinu po uspješnosti, te da posebnih problema ima sa visokim postotkom postupaka sa samo jednim ponuditeljem, malim brojem nabava sa više naručitelja i malim brojem ponuda malih i srednjih poduzetnika. Ipak, Hrvatska je posebno uspješna u kriterijima za odabir ponude i brzini odabira. Tako u Hrvatskoj ima vrlo nizak postotak postupaka javne nabave u kojima je jedini kriterij za odabir najniža cijena. Ali, važno je napomenuti kako je navedeno posljedica činjenice da se naš zakonodavac odlučio za ekonomski najpovoljniju ponudu kao jedini kriterij za odabir, a najnižu cijenu kao isključivi kriterij je moguće koristiti samo u iznimnim situacijama (pregovarački postupak bez prethodne objave poziva na nadmetanje, postupak sklapanja ugovora na temelju okvirnog sporazuma, postupak dodjele ugovora za društvene i druge posebne usluge te u slučaju javne nabave za potrebe obrane i sigurnosti ili za potrebe diplomatskih misija i konzularnih ureda RH u inozemstvu). S druge strane, činjenica da prema SMS-u u Hrvatskoj od isteka roka za podnošenje ponuda do odluke o odabiru prosječno prođe 120 dana ukazuje da naši naručitelji ipak nisu tako spori. Nažalost, SMS ne uzima u obzir postupke po pravnim lijekovima i vraćanje postupka naručiteljima na ponovno odlučivanje, tako da je navedeni rok od 120 dana nužno promatrati u tom kontekstu.


[1]https://ted.europa.eu/TED/browse/browseByMap.do, pristupljeno 8. rujna 2019.

[2]https://data.europa.eu/euodp/en/home, pristupljeno 8. runa 2019.

[3]https://opentender.eu/start, pristupljeno 8. rujna 2019.

[4]Za detaljniju analizu vidi Sanchez Graells, A., Data-driven and digital procurement governance: Revisiting two well-known elephant tales, https://papers.ssrn.com/sol3/papers.cfm?abstract_id=3440552, pristupljeno 8. rujna 2019.

Nekategorizirano

1 Comment Leave a comment

Odgovori

%d