Micanje javne nabave iz Zakona o obnovi – pokušaj 2

Vlada RH i Ministarstvo graditeljstva već nekoliko dana najavljuju predstojeće izmjene Zakona o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije 1 (Zakon o obnovi). Razlog izmjena je – sporost i neučinkovitost obnove.

O samom Zakonu o obnovi sam već pisao u nekoliko navrata;

”Suspendirajmo Zakon o javnoj nabavi; što je najgore što se može dogoditi?”

”Prijedlog Zakona o obnovi – o transparentnosti i postupku nabave”

”Država i naknada štete u vrijeme prirodnih nepogoda – o pravnoj zaštiti i transparentnosti”

Nažalost, Zakon o obnovi će očito napraviti puni krug, te će se vratiti na jedno od iznimno štetnih rješenja koja su predlagana na samom početku izrade prvih prijedloga Zakona – iz postupaka nabave kod obnove će se praktički isključiti postupci javne nabave;

https://vlada.gov.hr/vijesti/horvat-izmijenjeni-zakon-o-obnovi-ne-propisuje-imovinsko-pravne-odnose/32948

Sve što sam pisao u člancima gore vrijedi i sada, želim samo dodati nekoliko stvari;

  • Ukoliko se Vlada RH zaista odluči za ovakvu promjenu Zakona o obnovi, ponovit će greške Zakona o obnovi Gunje, koje su možda većini ljudi prošle ispod radara zato što je stvarni i financijski opseg obnove Gunje bio neusporediv s obnovom Zagreba i Banovine.
  • Praktično isključivanje postupaka javne nabave iz obnove otvara nevjerojatan prostor za korupciju i netransparentno trošenje javnih (proračunskih i europskih) sredstava. Naravno da ni postupci javne nabave nisu imuni na korupciju, ali ipak imaju mehanizme koji ju dovode na mjeru neusporedivo manju od postupaka jednostavne nabave – a čini se da će nabave u obnovi ići upravo u tom smjeru.
  • Dužnost provođenja postupaka javne nabave u obnovi sada se apostrofira kao praktički jednako važan razlog sporosti obnove kao i nesređeni imovinsko-pravi odnosi, ali i nesnalaženje nadležnih tijela. Ovo ne može biti više netočno, kada nam je svima poznato kako od zagrebačkog potresa javne nabave u obnovi – praktički nisu niti pokretane.
  • Isključivanje DKOM-a iz žalbenih postupaka je u potpunosti pogrešno. DKOM je jedno od javnih tijela koje žalbe rješavaju iz godine u godinu u ujednačenim rokovima od 30ak dana, te se imputiranjem da njihova ”sporost” utječe na obnovu dodatno narušava povjerenje u važnu instituciju.
  • U kontekstu izjave ministra da će se umjesto DKOM-a odrediti neko ”drugo žalbeno tijelo”, važno je napomenuti sljedeće. Svi članovi DKOM-a, pa i suci Visokog upravnog suda – obvezni su popunjavati imovinske kartice. Naravno, imovinske kartice nisu savršen antikorupcijski alat, ali su dobra polazišna točka (pogotovo novinarima) da prate promjene u imovini ljudi koji kontroliraju zakonitost postupaka javne nabave. Stoga me baš zanima koje će to ”drugo žalbeno tijelo” biti, te hoće li sve osobe uključene u odlučivanje biti podvrgnute istoj razini kontrole kao i članovi DKOM-a i suci Visokog upravnog suda, koji su kroz ove godine skupili veliku količinu znanja o postupcima javne nabave – koje se sad odlučuje u potpunosti isključiti iz kontrole zakonitosti jednog od najvećih nabavnih poduhvata u novijoj povijesti Republike Hrvatske.

Javna nabava

  1. NN 102/20, 10/21

Odgovori

%d blogeri kao ovaj: